< siječanj, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (5)
Studeni 2006 (5)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (4)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (4)
Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Još jedan HPFF, dnevnik učenice Instituta u Durmstrangu.

Koliko vas je bilo:
Counter
Counter


Drugi HPFF

Ann Katharine Vane-moj drugi HPFF
Institut Durmstrang
Amanda Harrison
Amber Scott
Lara Shinoda
Hermiona Granger
Leda Steilles
Lendora Henesy

O meni

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Anna Karkaroff(ja)-imam 18 godina i idem na sedmu godinu u Institutu u Durmstrangu.U domu sam Polfinova,kapetanica Dualetskog kluba mojeg doma i lovac u metlobojskoj ekipi mog doma.Najbolje su mi prijateljice Lara Shinoda i Lara Moor. Dosta sam povučena, najviše zato jer sam spirital(rođena sam 12.rujna1855. godine,proživjela sam 6 života,ovo mi je sedmi) i imam mnogo tajni među kojima su i da mi je dečko bio Lord Voldemort,da sam pohađala 5 različitih čarobnjačkih škola-Durmstrang(ovo mi je treći put),Salem,Hogwarts(dva puta),Rosewhite.Uz Voldemorta poznajem i Lujizu Brown koja je najopasniji crni mag nakon Voldemorta.Imam dva kućna ljubimca-sovu Selenu i crnu mačku Libertu,a bauk mi je u obliku pauka.Prošle sam godine sudjelovala na Tromagijskom turniru u Hogwartsu.U Hogwartsu sam hodala s Cedricom Diggoryem iako sam bila(i mislim da sam još) zaljubljena u Viktora Kruma.

Ostali likovi

strong>Durmstrang

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Lara Shinoda-7. godina, tek je od ove godine u Durmstrangu. U bijegu je od engleskog Ministarstva magije jer zna gdje je Sirus Black, kum Harrya Pottera. Zapravo je zaljubljena u Sirusa. Obožava stvarati nevolje.

Image Hosted by ImageShack.us
Amber Scott-7.godina, također je tek od ove godine u Durmstrangu. Išla je i u Hogwarts, a kasnije u Rosewild. Jako je iskrena i ne voli Proricanje sudbine.

Image Hosted by ImageShack.us
Amanda Harrison-5. godina, kći poznate vještice Lujize Brown koja mi je bila sestra. Mrzi Lujizu jer joj je ubila oca Marcousa. Odgojio ju je Lujizin najbolji prijatelj, Matt Harrison koji joj je i dao prezime.Boji se Lujize jer zna da ju ona želi ubiti.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Jelena Volonska-7.godina. Boja bivša najbolja prijateljica. Malo je smotana i ne razumije ljude općenito...

Viktor Krum-8.godina, moj bivši dečko s kojim bi htjela provesti ostatak života, ali se stalno svađamo ili nešto iskrsne između nas, pa ništa od svega toga....

Leda Steilles-5.godina.Poznata je po svojem mjenjanju izgleda. Obožava životinje, posebno mačke...i mrzi Viktora, kaže da se pravi pametan...wink

Tanija Roder-7.godina. Naporna cura koja me blago rečeno mrzi...mislim da bi me ubila da joj dam priliku.

Nikolaj Tešaljev-8.godina. Tanijin dečko. Prije je hodao sa mnom, ali mi se zgadilo da nas Tanija gledao kao da smo nekoga ubili. No još smo uvijek dobri prijatelji.

Wiliam Wyde-8.godina, prije je išao s Amber u Rosewild. Animagus je od rođenja, to je prva stvar koju sam saznala o njemu. Jako je dobar i zgodan...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Anastasia Rog-ravnateljica Durmstranga i moja tetka. Jako dobra osoba, prije me nervirala ali sada smo si ok.


Hogwarts i ostali čarobnjački svijet

Thina Karkaroff-moja sestra, radi u Ministrastvu magije u Engleskoj. Dobar izvor informacija.

Igor Karkaroff-moj ujak koji je u bijegu od Voldemorta.

Lara Moor-napustila Durmstrang. Bile smo super prijateljice ali se spetljala sa zabranjenim tipom pa joj se to na neki način osvetilo.

Tatjana Ivanova-nova nastavnica Kletvi i protukletvi. Bila mi je najbolja prijateljica dok je išla u Durmstrang.

Tom Riddle/Lord Voldemort-moj ex-dečko...naljutio se na mene jer nisam htjela biti smrtonoša.

Lujiza Brown-moja sestra iz jednog od prošlih života. Jako poznata vještica koja je sada u tamnici zbog raznih zločina.

Albus Dumbledor-ravnatelj Hogwartsa i jedan od najboljih čarobnjaka na svijetu.

srijeda, 03.01.2007.

Ponovno smrtonoše i Red feniksa, prava istina i oproštaj

Oko nas okupilo se petnaestak Paukovih sljedbenika.
-Samo vi?-razočarano je rekla Lujiza.
-Ostali su mrtvi, gospodarice.-rekao je jedan od njih.
-A tko je ova?-javio se netko, pokazujući na mene.
-To je, Iane, Meggy…naša draga Megan.
Jedan od Paukovih sljedbenika, Ian je djelovao potreseno.
-A gdje si ti bi sve ovo vrijeme, tvore jedan…-siknula sam na njega.
-Ja sam čuvao Lujizinu kći!-rekao je.
-Ah…vidim da baš i nisi uspio.-nasmijala sam se-Ona je sada moja briga, budalo!
-Što?! Ja sam joj rekao da se obrati Dumbledoru!
-Ali nisi znao što će joj on reći! Mogao ju je upisati bilo gdje, izdajico!
-Tišina!-dreknuo se Voldemort-Netko dolazi.
Pred nama se pojavila…Amanda.
-Anna?-rekla je preplašeno.
-Oh…došla si.-rekla sam-Vrijeme je da se pozdraviš sa svojom majkom…dugo se niste vidjele.
Amanda se preplašeno vrisnula…a mene nešto zaboljelo u duši…znala sam što radim…moram pretrpjeti barem to…
˝Crucio!˝začula sam. Amanda je pala na zemlju, bolno se previjajući. Lujiza, Tom i Paukovi sljedbenici kreštali su od smijeha.
-Lujiza, prestani!-viknula sam i istrgla sestri štapić iz ruke-Ona mi još treba.
-Kako misliš? Zar ju braniš nakon svih problema koje ti je zadala?-Lujiza je bila bijesna.
-Daj se smiri.-rekla sam hladno-Vjerojatno su već svi saznali da je netko skinuo pečat. Moramo biti brzi. Na mene i Amandu nitko neće sumnjati. Ući ćemo unutra, ja ću ju baciti u tamnicu i onesposobiti nastavnike…
-Ti sama?!-Ian me prekinuo ironično.
-Šuti, budalo!-viknula sam na njega-Crucio!
Ian Lide je bolno kriknuo, previjajući se od bola. Mrzila sam ga otkada je Lujiza osnovala Paukove sljedbenike. On joj se uvijek želio nametnuti…biti ispred mene.
-Je li ti sada jasno?-prekinula sam kletvu.
-D-da…-jedva je rekao, nespretno se ustajući i otresajući lišće s pelerine.
-U redu…idemo.-povukla sam Amandu.
Kada smo stigle pred školu Amanda se istrgla iz mog stiska:
-Koji je tebi vrag? Što izvodiš? Zašto mi nisi rekla za dogovor s Lujizom?
-Čula si što sam rekla Tomu?
-Da. Izvoli mi objasniti! Zašto si mi lagala?
Uzdahnula sam. Kako joj objasniti?
-Vidi…Amanda…vjeruj mi, na tvojoj sam strani. Ali ništa ti ne smijem reći…za sada. Amanda, molim te…samo mi vjeruj. Ja sam kriva za ovo i ja ću ovo ispraviti.
Amanda me sumnjičavo pogledala, a onda zabrinutim glasom rekla:
-Jesi li ti sigurna?
-Samo mi vjeruj. Sve će biti u redu, samo me poslušaj.
Amanda me uplašeno pogledala. Ušle smo u dvorac. No na ulazu je stajao netko kome smo se najmanje nadale.
-Sofia!-uplašeno sam prošaptala dok se kentaur prijeteći izdigao pred nama.

* * *

Otvorila sam oči. Tom je sjedio nešto dalje od mene.
Ispravila sam se. Sjedila sam u stolici u nastavničkom kabinetu…na mjestu predavača…Kletvi? Gdje je Tatjana?
-Tvoje je prijateljica u tamnici zajedno s ostalima.-rekao je Tom-Mislim na Tatjanu. Dolje je i Lara Shinoda. Upravo ju mučimo da oda gdje je Black.
-Što se događa?-pitala sam, još uvijek u stanju sna.
-Pa…ponovno smo zauzeli školu.-odgovorio je-Nastava će se bazirati samo na crnoj magiji. A ja želim da ti predaješ Kletve.
-Aha…ovo bi trebala biti škola crne magije.-rekla sam-E pa, Tome, to ne ide tako.
-Što? Sada ćeš mi se oduprijeti kada…
U tom trenutku netko je ušao u prostoriju i ispalio kletvu od koje je Tom pao sa stolice.
-Bježi!-čula sam Lupina-Ostali su stigli.
Razumjela sam da pod ostalima misli na članove Reda feniksa.
-Gdje je Dumbledor?-povikala sam. U sobu su ušle smrtonoše i neki članovi Reda.
U tom trenutku začuo se prasak. Smrtonoše i Tom su se dezaparatirali…kao i Lujiza i Paukovi sljedbenici.
-Što se dogodilo?-pitala sam zbunjeno Dumbledora-Je li Amanda dobro?
-Gospođice Karkaroff-rekao mi je-Molim vas, hoćete li mi učiniti tu uslugu i reći mi na čijoj ste vi strani uistinu.
Uzdahnula sam.
-Slušajte…to nije lako za ispričati. Ja u stvari nisam niti smrtonoša niti Paukov sljedbenik. Niti sam ikada bila. Cijelo vrijeme, otkada znam za Voldemortove i Lujizine planove, pokušavam ih uništiti. No ne ide mi najbolje. Dok smo u Durmstrangu, u izravnoj smo opasnosti…
A gdje je Amanda?
Dumbledor je bio očito iznenađen mojim prekidom objašnjenja.
-Gospođica Harrison je dolje. Zdravlje joj nije trajno niti jako uništeno. Bit će dobro. Mučena je Cruciatusom. Ali bit će dobro. Trebao bih reći učenicima da odu kući. Od danas počinju praznici pa sve do 10 siječnja. Do tada ću promijeniti i lokaciju Instituta. Samo još nešto, Anna…kako ste nagovorili Sofiju da dođe po mene?
-Pa…-rekla sam neodlučno-Znala sam da se ona može aparatirati, a nitko od smrtonoša nije znao da je ona u Institutu. I znala sam da me ne bi izdala, pa sam ju poslala po vas.
Dumbledor je zaklimao glavom.
-Mislim da je najbolje da idete…u London. Znate već…uskoro će vam se pridružiti i ostali. Možete se ići odmoriti.
Ustala sam se i lagano krenula u spavaonicu. Na vratima je bio Remus.
-Ej…-rekao je- Dobro si?
-Nikad bolje.-rekla sam-Da pozdravim Tihotapa?
Pogledao me zbunjeno, a onda se nasmiješio:
-Pa…reci mu da je Lara dobro.
-Lara? Kakve veze…
-Pa znaš…Lara i Sirus…
-Perverznjaci…-rekla sam razdragano. Bilo mi je užasno drago što se vraćam…ne kući, već…dijelu prošlosti.

X X X

Eto, kako sam najavila prije mjesec ili manje, prekidam s ovom pričom. Ostajem vam dužna zahvaliti vam se svima što ste me čitali i komentirali me od 5 mjeseca 2006, kada sam otvorila ovaj blog. Posebno se zahvaljujem Lari koja me otpočetka komentirala, a i ostalima koji su me počeli komentirati kasnije, Amandi, Amber, CN, Ledi, Leni, Liz, Hermioni i ostalima koje sam zaboravila a uvijek su čitali moje postove.
Još samo da saznate što je na kraju bilo s Annom Karkaroff. Ona je zajedno s Amber, Amandom, Larom, Tatjanom i Thinom otišla u sjedište Reda Feniksa. Nakon nekoliko dana u Zakutnoj ulici susrela je i Viktora i priznala mu ga da voli. Viktor joj je predložio da se ne vraćaju u Institut nego da nastave živjeti zajedno. Ona je pristala na to, ali je nakon par mjeseci pobjegla iz kuće u kojoj su Viktor i ona živjeli. Njezino su tijelo pronašli zajedno s tijelom Igora Karkaroffa u dvorcu gdje se on skrivao…
Da vas utješim, pisat ću na blogu gdje sam Ann Katharine Vane i na Institutu Durmstrang, a možda otvorim i još jedan HPFF.
Naravno, i komentirat ću vas, samo vas molim da mi javljate za nove postove na blog Take a stand.
Do komentiranja vaša Anna Karkaroff!

|komentiraj 10| printaj| #|

 

 

 

 

 

petak, 29.12.2006.

Nepredviđeni posjet i…prava istina?

Tatjani nije preostalo drugo nego da mojoj tetki otkrije da joj je Sofija polusestra.
Nitko više nije smjeo niti ući niti izaći iz škole. Sva su vrata zaključana, a iz Ministarstva poslan je zamjenik koji će raditi u bolnici umjesto Sofije.
Svi su bili užasno preplašeni. Tetka je na glavna vrata škole postavila ogromni pečat koji ne pušta nikoga unutra ili van, a onda je zaprijetila svim učenicima da ne pokušavaju ukloniti pečat jer bi mogli svršiti prilično bolno.
Moja sova nešto prije zatvaranja škole donijela mi je i Thinin odgovor u vezi Lujize Brown. Napisala je da ju Ministarstvo traži i da smo sigurne u Durmstrangu.
Ali mi smo se i dalje bojale. Tatjana je tvrdila da Sofija nije opasna ali da se panično boji zmija iz još uvijek nepoznatih razloga.
No bila sam sigurna da to nije sve. Pokušala sam objasniti Tatjani da je najbolje da kaže istinu, ali ona je rekla da je to istina, iako se vidjelo da laže.
-Rekla sam joj…-poslije sam objasnila Amandi-Rekla sam joj da ću sama otkriti…a ona se samo smijala kao glupača! A uskoro će i praznici…
Tada nas je prekinula Lara:
-Ej Anna…pogodi od koga smo dobili pismo?
-Mi? Ne…
-Pa od Njuška!-rekla je, bacivši mi komad pergamenta u ruke.
-Od Siri…-prekinula sam se. Amanda nije znala da obje poznajemo Siriusa. Barem smo tako mislile…
-Od Blacka?-rekla je-I mislila sam da će poslati pismo…
-Otkud ti znaš za njega?-Lara je pokazivala blage znakove panike.
-Pa vidjela sam kao u središtu Reda feniksa.
-MOLIM?-viknula smo i Lara i ja u glas-Ti si bila u središtu Reda, a ništa nam nisi rekla?
-Pa kad nisam znala da…ste i vi bile tamo…
-Ali zašto? Zar te Dumbledor zvao?
-Pa da…on mi je i rekao da idem u Durmstrang.
-Ako postoji osoba koju najmanje kužim-zaključila sam-Onda je to Dumbledor, definitivno.

* * *
Sljedećeg dana prva sam se probudila u spavaonici. Vani je još uvijek bio mrak. Tjerala me želja da učinim nešto u vezi svih događaja u Durmstrangu, počevši od Lujize pa sve do Sofije.
Znala sam da je Amanda u opasnosti od Lujize makar bila u Institutu i iza pečata koji je postavila moja tetka.
Dok sam sjedila u naslonjaču pred kaminom, lagano sklapajući oči, čula sam nekoga iza sebe:
-Anna…učini to…znaš što moraš…hajde, nije tako teško…jednostavno se ustani i izađi van…
Naglo sam se ustala i pogledala iza sebe. Nije bilo nikoga…ili možda to nije govorio netko iza mene…možda je to bilo unutar mene…
-Tome?-preplašeno sam rekla. Vatra koja je gorjela u kaminu se ugasila.
-Izađi van…-rekao je glas. Izbezumljena, nadajući se da sanjam, našla sam se na hodniku.
-Što se događa?-pomislila sam-Zašto nitko od nastavnika nije na hodniku. Mislila sam da su organizirali noćnu stražu pred svim spavaonicama…
-Ne brini se…-rekao je glas-Tako mora biti…i bit će…izađi van kroz glavi ulaz.
-Ali tamo je pečat…ne mogu.-odgovorila sam.
-Nije istina!-reče glas, s notom ljutnje-Izađi van i idi do ruba Crne šume. Poslušaj me.
Ne rekavši ništa došla sam do glavnih vrata. Na njima nije bio pečat. Bila sam sigurna da samo tri osobe u ovom trenutku mogu skinuti pečat: moja tetka, Tom i Lujiza Brown.
Jedva sam otvorila vrata i potrčala van, no čim sam skrenula na stražnju strnu dvorca, stala sam. Tamu, na rubu šume stajala su dva obrisa, gledajući me.
-Ne…-promrmljala sam-Samo to ne.
Ne znam kako niti kada, ali došla sam do njih.
-Ah…mislila sam da nikada nećeš doći-rekla je Lujiza, smiješeći se. Lice joj je bilo puno ožiljaka i bora. Izgledala je gore nego ikada. Ali još je uvijek bila lijepa. Niti Bastillea nije mogla uništiti njezinu ljepotu.
-Meg…-opet je rekla-Nećeš zagrliti svoju sestru?
Nasmiješila sam joj se:
-A što misliš?
Tada smo se zagrlile. Tek sam tada primijetila da se Tom mršti.
-A što je tebi?-nasmijala sam mu se.
-Mislio sam da ste posvađane.
-Ha!-ljutito sam uzviknula-Misliš da je ono smeće Marcous bio vrijedan toga? Naše svađe?
-Ali…
-Nema ali, Tome.-prekinula sam ga. Pogled mu je bio prikovan na moje rame. Kada sam ga pogledala vidjela sam da se pod mojom pelerinom nešto neobično sjaji.
-Ne mogu vjerovati.-obratila sam se Lujizi-Već si poslala znak svima iz reda? Svim Paukovim sljedbenicima?
-Da.-potvrdila je-A što si rekla mojoj glupoj kćeri? Čula sam da ona zna tko si.
Nasmijala sam se:
-Ne bih rekla da ste išta u rodu. Jadnica, prihvatila je priču da sam voljela Marcousa i da si me ubila zbog njega…a niti ne sluti istinu.
-Kakvu istinu?-Tom je djelovao zbunjeno.
-Idemo u šumu da nas tko ne vidi.-rekla sam-Sve ću ti ispričati.
Dok smo se lagano kretali do sredine šume, ja sam pričala:
-Lujizini roditelji posvojili su me i nazvali me Megan. Lujiza i ja odmah smo se počele slagati. Meni se svidjela njezina ideja da zavlada cjelim čarobnjačkim svijetom uz moju pomoć. Naravno, samo nas dvije to nismo mogle postići. Zato je Lujiza osnovala Paukove sljedbenike. Nakon nekog vremena glupi Marcous poremetio je naše planove i rekao da voli Lujizu. Tada smo se Lujiza i ja dogovorile da Lujiza treba roditi nasljednika za kojeg ću se ja pobrinuti. No postojale su još dvije prepreke. Prva je bila što sam mogla živjeti do 30 godina i nanovo se roditi. Druga je bila kada je Marcous prorokovao da Amanda neće biti na Lujizinoj strani.
Lujiza i ja pokušale smo riješiti moj problem spiritala, ali nismo uspjele. Tada smo se dogovorile. Lujiza me ubila i ja sam u idućeg životu trebala paziti da Amanda ne pokuša nekako onesposobiti Lujizu koja je bila u Bastilli. No problem je bio što nisam znala gdje je! Glupi Amandin poočim joj je dao svoje prezime i sakrio ju.
Ali…sudbina se ponovno uplela…i Amandi je baš Albus Dumbledor rekao da ide u Durmstrang, leglo crne magije!
Tom je bio zbunjen:
-Ti nisi na Dumbledorovoj strani? Ali svi cijelo vrijeme misle da…
-Tome…zar me tako malo poznaješ? Ja sam jako dobar oklument…i jedan Dumbledor mi ne može ništa!
Tom je bio potresen…Lujiza se smijala kao luda a ja sam djelovala prilično zadovoljno.
-Vas dvije niste normalne.-rekao je.
-A zašto ste uopće došli?
-Anna, trebamo tvoju pomoć…-rekla je Lujiza-Voldemort i ja osnovat ćemo novu školu crne magije…ovdje.
-Ah…-klimnula sam glavom-Da ti uz put dovedem i Amandu?
Lujiza se nasmijala:
-Vidi se da si mi sestra…

P.S. Ne da mi se više pisati ono IZ IDUĆEG POSTA, procijenite sami što će se dogoditi.
P.P.S. Sretan vam Božić(sa zakašnjenjem), nadam se da vam je svima bilo super!

|komentiraj 7| printaj| #|

 

 

 

 

 

četvrtak, 14.12.2006.

Mrtve zmije, kentauri i Tatjana

Ne sjećam se koja je od nas četiri prva vrisnula…zapravo, sve četiri smo panično vrištale, svaka se pitajući što to znači. Pred skrivenim vratima Sobe tajni visjela je ogromna mrtva zmija, obješena o uže. S nje se cijedila krv neobične zelene boje.
Želudac mi se okrenuo…
-Što je to?-prva sam došla k sebi nakon par minuta buljenja u strvinu.
-Nemam blage.-izjavila je Lara slabim glasom-Ali ovo definitivno nije umirujuće…
-Ma, idemo pozvati nekoga od nastavnika…mene je strah.-bila sam jako iskrena: užasno sam se bojala. Bilo je nešto zlokobno u toj mrtvoj zmiji koja mi je bila nekako poznata…
-Čekaj malo…-zaustavila sam Amber koja je spremno krenula hodnikom samo da ne gleda truplo ogromne zmijurine-Ova mi je zmija poznata…sjećam se kada sam s Tomom išla u Hogwarts…on mi je pokazao svog tajnog kućnog ljubimca…zmiju…sad sam se sjetila…ta zmija bila je užasno nalik ovoj…
-Misliš ova je nalik Voldemortovoj?-ispravila me Lara.
-Ma dođe na isto!-nestrpljivo sam rekla-Tom zna gdje je Durmstrang…što ako je poslao svoju zmiju Nagini ovamo?
-Ne…-Amanda je zavrtjela glavom-Tada bi zmija bila veća. Ako si ju vidjela prije 50 godina, tada se definitivno morala promijeniti. Male zmije ne žive dugo…
-Onda…onda me Tom ponovno izaziva…-rekla sam, gledajući u Laru-Sjećaš se kako nas je uplašio, gotovo nas nije htjeo vratiti u sadašnjost…?
-Ali kada nas je došao vratiti izgledao je zabrinuto…nešto se dogodilo…mislim da nas inače ne bi vratio…-napomenula je.
-Govorimo li mi o istom čovjeku?-sumnjičavo sam ju upitala-Najvažnije od svega je da se ja nisam željela pridružiti smrtonošama još prije 50 godina. I mislim da je to glavni razlog što…
-Čekaj malo.-prekinula me Amber-Što ako zmija nema veze s Voldemortom?
-Ne znam.-slegnula sam ramenima-Šesto čulo?
-Ne pitaj me ništa.-Amber je pozelenjela u licu-Idemo po nekog od nastavnika, molim te…
-Ali onda nećemo moći otkriti tko je to učinio…-pobunila sam se. Nešto mi je govorilo da obješena lešina ima veze s Voldemortom.
-Anna, luđakinjo, mene ne zanimaju mrtve zmije niti lord Voldemort. Smiri se i idemo po nekoga. Mene jednako zanima tko je ovo stavio, ali ako netko od nastavnika ne dođe netko će nas jednoga dana naći u ovakvom položaju!
-Ali…meni nešto nije jasno…-javila se Lara-Ako je Voldemort već bio u Durmstrangu, zašto ga ne zauzme? Koliko znam, očajnički je želio predavati u Hogwartsu Obranu od mračnih sila…zašto jednostavno…ne znam, bude ravnatelj Durmstranga? Ovdje se prednost daje crnoj magiji…
-Ovaj…-počela sam u nedoumici-Ja znam zašto je želio raditi u Hogwartsu…ali sada definitivno nije ni mjesto ni vrijeme…vjerujte mi.
Sve tri su me čudno pogledale. Činilo se da Lara još nešto želi reći, ali se tada iza nas pojavila profesorica Olenska koja predaje Astronomiju:
-Što radite tu tako kasno? Čini se da će vam dom ostati bez bodova ako se odmah ne pokupite…još malo i vrata dvorca se zatvaraju, a vi se vrzmate…-zastala je u pola rečenice, odnosno pogled joj se zalijepio za zmiju iza nas.
-Š-što j-je t-to-o?-jedva je izgovorila pitanje.
-To se i mi pitamo.-rekla sam-Vraćale smo se u društvenu prostoriju kada smo nabasale na…ovo.-pokazala sam na zmiju-Nemamo pojma tko ju je objesio, profesorice, ali je definitivno bolestan.
Profesorica nas je odvela do tetke, morale smo joj ispričati što se dogodilo pa nas je pustila na spavanje.
-Koji vikend…-rekla sam kada smo ušle u spavaonicu-Pitam se što će se dogoditi sutra?
-Možda saznamo da u tamnici imamo koju kelpiju.-mračno je dodala Lara.
-Ma da…samo nam još to fali.-rekla sam, nasmiješivši se. Lara me uvijek mogla nasmijati, bez obzira na situaciju. Koja legenda…
Iz razgovora nas je prekinula učenica s pete godine, Leda Steilles. Do tada sam ju vidjela par puta, tek iz viđenja:
-Oprostite što smetam…Anna Karkaroff?-obratila mi se.
-Da?
-Treba te profesorica Ivanova. Kaže da je hitno.-rekla je i izašla van. Ja sam ju slijedila.
-Baš me zanima zašto te treba.-rekla je Lara.
-Nisi jedina.-odgovorila sam i izašla na hodnik.

* * *

Pokucala sam na vrata Tatjanina kabineta. Odmah mi je otvorila.
-Ej, drago mi je što te vidim…uđi, moram ti nešto ispričati…
Ušla sam, još zbunjenija nego prije.
-Što je bilo?
-Anna, trebam tvoju pomoć…znaš onu kentauricu Sofiju koja radi kao bolničarka u Durmstrangu?
Potvrdno sam odgovorila. Bila sam jedna od rijetkih koji su je vidjeli jer se skriva od učenika.
-Anna…Sofia je moja polusestra.
-Što? Ali Sofia je kentaur…kako…?
-Ne znam…kada se moja mama rastala od mog tate, on se ponovno oženio i otišao u Ameriku. Vratio se prije nego što sam ja krenula u Durmstrang…saznala sam da imam polusestru koja se rodila…s konjskim kopitima, blago rečeno. Tek sam krenula u Durmstrang i Sofiju su smjestili gore, na tavan. Ona tamo živi i zato nitko ne smije gore.
-Čekaj malo…-sjela sam na stolicu kraj prozora-Hoćeš mi reći da ti se otac oženio s kentauricom?
-Ne…Sofia se tako rodila. Nitko ne zna kako se to dogodilo.
-Jesi ti sigurna da ti je ona nešto u rodu?-sumnjičavo sam ju pogledala.
-Sto posto.-izjavila je-Ali…malo prije sam bila gore, kod Sofije…nestala je…
-Što? Kako misliš-nestala je?
-Ona nikada ne silazi dolje. Ali sada je nema…pretražila sam cijeli tavan…
Šutjela sam, ne znajući što reći.
-Sigurna si da je nema?
-Rekla sam ti već…
-Sranje…što sad? Prvo zmija pa Sofia…
-Kakva zmija?
-Ma bolje da ne znaš…
-Anna! Daj više reci!!!
-Pronašla sam mrtvu zmiju, obješenu ispred vrata Sobe tajni.
Tatjana me preplašeno pogledala:
-Anna, jesi li sigurna?
-Da, zašto?
-Sofia.-rekla je kratko.

IZ IDUĆEG POSTA:
-Ah…mislila sam da nikada nećeš doći-rekla je Lujiza, smiješeći se. Lice joj je bilo puno ožiljaka i bora. Izgledala je gore nego ikada. Ali još je uvijek bila lijepa. Niti Bastillea nije mogla uništiti njezinu ljepotu.
-Meg…-opet je rekla-Nećeš zagrliti svoju sestru?

P.S. Eto, ljudi, nisam mogla vjerovati kad sam vidjela, ali ovo je moj 50 post...jeee...
Oprostite što sam vas plašila sa zatvaranjem bloga, pisat ću ga, ali ne vjerujem da ću svima stići javljati za nove postove jer ću izluditi od škole, srećom će uskoro praznici...
I bilo bi mi drago da komentirate moj drugi HPFF,jer sam se potrudila i složit ću kolko-tolko normalnu priču...do komentiranja, vaša Anna...

|komentiraj 19| printaj| #|

 

 

 

 

 

utorak, 12.12.2006.

Bring Me To Life

Ne zatvaram ovaj blog.
Ali...napisat ću još desetak postova da završim priču,a onda ću vjerojatno prestati.
Ako ste se ponadali da ću vas prestati daviti, ipak nastavljam pisati svoj drugi HPFF i pisat ću na Institutu Durmstrang.
Stvarno ne stignem puno pisati zbog škole, ali sad će praznici,pa ću uspjeti pisati češće, iako moram učiti za natjecanje i tako te gluposti...
Nadam se da ćete me i dalje komentirati...
Pozzz....

|komentiraj 7| printaj| #|

 

 

 

 

 

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.